illuminations..
13.07.2008., nedjelja
 bila je večer, bilo je jutro.. tvoj glas je rekao Volim cestu. moje boso stopalo je stiskalo gas. gdje ćemo? gdje ćemo? kome je važno! lijepi su i jug i zapad. na cesti vlada vječito ljeto, snježne panorame na +30. trokutasti sendvič, trokutasta marama, trokutasti znakovi.. a soundtrack za ovaj film neka je glazba puna sunca. želim samo voziti, odlaziti, putovati dok kroz mene promiču prizori. dok me slučaj ne vrati kući neobičnim spletom prometnih traka.. a to će nadam se potrajati ukoliko pogriješim na sljedećem skretanju.. |
27.06.2008., petak
deja vu..
|
rezignacija. nisi ni za šta, neda ti se pisati o državnom poticaju za nešto.. ako te pitaju šta ti je - ti šuti. reci da si neispavana ili jednostavno da si ustala na lijevu nogu. ionako pitaju onako, a izlaz iz svakog labirinta mora postojati. zašto bi se inače zvao labirint? nazovi. pitaj - kako si!? pa šta onda, to će sigurno pomoći. simpa ti i ja? ne hvala! drugi put. slučajno sam se našla na mjestu gdje je oslijepio jedan put. on me pita - šta misliš, da se borim za nju? ne mogu mu reći da nije njegova. to će ionako za mjesec ili dva sam shvatiti. šta ti se čini? obična ljubavna stvar.. samo dvije rečenice na tu neku temu mogu u tebi stvoriti konfuziju i probuditi davno uspavanog zmaja. on ti neće dati mira. vrištat će na tvoja četiri zida i stvarati buku s kojom se ne može živjeti. ipak, nemaš zbog čega brinuti. njegova snaga slabi, pa postaje više nalik kerberu koji ne grize. nakon nekog vremena sposoban je samo za mini košmare, ali ni to neće biti duga vijeka. zmaj od očaja. iziđi na ulicu. moji sugrađani su nasmijani. i moj grad je nasmijan - tu i tamo. sjedi i vozi, ali prije se dobro potrudi uvjeriti sebe da ne tražiš ništa. nikog! ne okreći se i posebno pazi da ne prođeš kraj mjesta gdje još uvijek odzvanjaju riječi koje si trebala odšutjeti. tamo se u tragovima još uvijek možeš naći, a to ti najmanje treba. zavjese su na pranju pa gledam u kuću preko puta. unutra spavaju ljudi. svaki je u sebi sakrio bijesne uspomene. one što vrište na zidove. jesam li i ja troglavi pas što stoji pred nečijim Hadom? sanja li me možda noćas? ikad? nije važno.. mjesec još uvijek traje oko tridesetak dana, a i sati i minuti su ostali isti. ne daj se Mala, sve je to već viđeno. ako zanemariš nijanse bit će ti jasno da je sve ostalo isto. kad dobiješ poriv nekome skuhati doručak u krevet okreni se na drugu stranu i spavaj. pazi, teške riječi moraš ostaviti za sebe. ako baš moraš, reci ih u ogledalo. ipak smo se jednom gledali sa "smajlom". razmjenili smo originale rečenica koje ne znam ponoviti. neka spavaju - daleko bilo.. |
19.05.2008., ponedjeljak
Dugo te nema.. ili Di si nesta, debilu jedan!?..
dragi moji, zaposlila sam se.  vrlo je zabavno raditi s (našim) ljudima. kad ti kažu Pa di si ti, pizda ti materina! znaš da su htjeli reći Dugo se nismo vidili draga prijateljice... neprocjenjivo  |
15.04.2008., utorak
pozdrav generaciji..
|
večeras mi se nekako ne piše onakonekako, sa šakom gnjeva u licu. večeras protestiram svemu usprkos.. prilično sam dosadna. nisam moderna. ne jedem u fast-foodu, u mom želucu se druže pršut, janjetina, brancin i kapula. ne volim da mi je dan planiran do zadnje sekunde, povraćam na skupe aute.. nisam za EU, nisam za Balkan. ovo prvo je genetski modificirana, ružna, neetična stara baba, a ovaj drugi ima blato na cipelama, turbo-folk u ušima, kultne žene su masne, s velikim ustima i fukaju se s kvazi kriminalcima.. večeras nekako ne želim čuti za nacizam, komunizam, globalizam, ..izam. kako smo samo pičili vlastiti prištavi svijet u visine rock zvijezda, bili nepobjedivi na biciklima loše izrade, željeli odrasti kao normalni. da nas nije zadesilo prokletstvo ratnih ušiju. a one stvarno znaju svrbiti. češe me doba kad sam na svakom uglu nalazila ispisano žensko ime Azra i datum ispod.. ljepljiva, sparna vremena Babaluji žvaka, Eurokrema, M.C. Hammera, piratskih VHS filmova. vremena se mijenjaju. upadam u onaj svijet okusa i vjetra u kosi.. konzumiram bybystvarnostihelloprošlosti - čaša kokte, svrab po nosu i čarobno putovanje započinje.. večeras me nešto goni. večeras mi je osmijeh na usnama, svemu usprkos :) it's time to ramble on! |
24.03.2008., ponedjeljak
sretan vam svaki novi dan!
|
bio jednom jedan čovjek.. čovječanstvu je ponudio ideju prema kojoj bi onaj tko dobije u glavu kamen ili komad nekog drugog građevinskog materijala, trebao uzvratiti svježim kruhom. najtoplije je preporučao svjetini da na dobijeni šamar izloži i drugi obraz. u zanosu je znao objašnjavati kako će čovjek biti sretan onda kad ne poželi učiniti drugom ono što ne bi učinio sebi. sve dok, prema predaji, opasnosti njegova učenja nisu uočili oni koji na utopijske savjete nisu bili spremni dati ništa. a tako je i danas.. živimo usred golemog apsurda koji se sastoji od toga da kršćanski dio čovječanstva ne daje ni pišljiva boba na ono zbog čega svoju djecu nedjeljom ujutro tlači ranim ustajanjem - da ne vjeruje u ono u što "vjeruje" i u što se kune. rezultate hoda Njegovom stazom svakodnevno možemo vidjeti na ulici, crnoj kronici, u Adrenalinu, Picassu, kockama prema Predolcu.. iskreno, češće nego u crkvi Bog danas stanuje u nekoj psovci, ali ipak i unatoč, njegova pomoć traži se više nego ikad. čak i na stadionima. da. P. P. nije imao drugog izbora nego da Isusa, nakon što je savjetovan iz visokih struktura, osudi na najtežu kaznu. nedugo zatim Njegovo je tijelo netragom nestalo.. milijuni ljudi i danas će se zakleti kako je uskrsnuo, a sudbinu čuvara tog istog tijela ne zna nitko. poznato je iz povijesti da je disciplina u Rimskoj vojsci bila jako cijenjena kategorija, čije se nepoštivanje plaćalo glavom i teško je za povjerovati da su nadređeni te dvojice čuvara progutali priču o uskrsnuću. izglednije mi se čini mogućnost da su bili optuženi za nesavjesno obavljanje dužnosti, opijanje ili nešto treće. kazna? prije dvije tisuće godina okrutnost nadređenih bezobrazno se nazivala vrlinom jakih, a izricanje smrtne kazne bila je češća praksa nego danas u Texasu. dakle-ubili su ih? vjerojatno. sad mi se nekako nameće.. ta dvojica su platila. vjerojatno.. ništa! njih ćemo zaboraviti, baš kao što smo zaboravili što je govorio čovjek s Maslinske gore.. ostali su nam samo u kalendaru posebno naznačeni, neradni dani, opiturana jaja i kraj korizme - odricanja od onog čime ćemo se "ubijati" prvih nekoliko dana Uskrsa. ... sve što se događa pod ovim nebom a omeđeno je ljudskim djelovanjem, jednostavno ne može biti savršeno. čak ni Bog tu ne može obaviti sve kako valja. ovo je proklet planet. zašto nas nije stvorio na nekom drugom? možda zato što bi i taj drugi prokleli? baš je čudna ova naša ljudska vrsta. |
22.03.2008., subota
par godina..
|
|
14.03.2008., petak
reći fališ mi vrlo je lako reći, bilo kome. onda kada ti fali bilo tko. dakle: fališ mi. |
06.03.2008., četvrtak
uz kavu..
|
koju bih rečenicu mogla upotrijebiti da prokomentiram neke događaje na net-u? otiđi na bilo kakav chat, forum, mjesto na web-u gdje ljudi mogu komunicirati, i promatraj malo šta se piše. katastrofa! ljudi briju na svakakve gluposti - poslovični sex, nogomet, nacionalizam, regionalizam, muzika, književnost, filozofija.. ono što je većini njih zajedničko je veoma ozbiljno shvaćanje svega što se tamo piše. ljudi su valjda zaboravili da sve to, na kraju krajeva, služi zabavi. i tako, baš ta njihova osobina može biti i način kako se poigrati s istima i pritom se jako dobro zabaviti! najbolje je ako je više ljudi za kompjuterom jer je tada mašta bujnija, a i ljepše je smijat se u društvu. osobno sam par puta razbibrigu pronašla na chatovima ili forumima nekih stranica.. sve što je potrebno je maloumno uletiti u postojeći razgovor i baciti udicu. obično to izgleda ovako - odabereš nekakav blesavi nick i uletiš u glavnu sobu chata sa izjavama u stilu: ˝Hajduk je sranje˝, ˝Purgeri su idioti, jebat ćemo vam majku˝ , ˝Srbija!˝ i slično. u pravilu ne prođe više od deset sekundi prije nego se kakva budala zakači. naravno, on/ona počne kontraprostačiti, a ja još više potpaljujem vatricu. tada se uključi još nekolicina istomišljenika dotične osobe pa prava zabava počinje! to što oni stvar shvaćaju smrtno ozbiljno, za razliku od mene, daje mi ogromnu prednost u izmišljanju najnevjerojatnijih izjava. njihova infišanost jednostavno budi maštu! sve u svemu, ljudi su stvarno nevjerojatni! mozgova opranih kojekakvim idejama, bore se za njihovu obranu svim sredstvima. vrijeđaju, prostače, prijete, i općenito - spuštaju se na svoj najniži nivo… sve radi obrane ispravnosti (jer, valjda, ono što je u njihovim glavama je ispravno). u svojim očima nepopravljivi poštenjačine i fair-play igrači, oni su spremni ratovati na bojnim poljima chatova i foruma u nedogled, dok ˝pravda ne pobijedi˝.. onda? koju bih rečenicu mogla upotrijebiti da prokomentiram neke događaje na net-u? ... mislim da bi ipak bilo ispravno pustiti ljude nek se pale i psuju. da. bar su iskreni za razliku od on onih koji dodatno pale vatru.. šejm on mi..  |
02.03.2008., nedjelja
sjajne niti nižu dane..
|
probudim se, zaspim. zaspim, pa se probudim. budim se, opet padam u san.. buđenje, zujanje, spavanje.. rađanje, zujanje, umiranje. da. prilično glupo. ako ne i smiješno.. jedino je jedno još gluplje. ako ne i smješnije: u vlastitim ušima ne zujati dovoljno glasno. |
24.02.2008., nedjelja
a divote..
|
koliko znate ugoditi sebi i koliko često to činite? ima toliko stvarčica koje volim, koje me opuštaju.. upoznala sam par osoba kojima je samougađanje na prvom mjestu i te osobe su smirene, zadovoljne i najbitnije od svega- sretne. meni je gušt prije spavanja, a to je najčešće oko 1 ujutro, otići do prozora, zapaliti duvan.. roštiljati sa par ljudi koje volim, to je nešto što nisam napravila duuuuugo, nova situacija je sve promijenila (ajme majko, do kad ću je nazivati tako!?).. igrati buće nedjeljom, sa starim svojim.. subotom ostati doma, namjerno.. napuniti kadu vrućom vodom i ležati u njoj dok se voda ne ohladi misleći samo o lijepim stvarima.. otići u mali dućan u susjedstvu nakon mjesec dana i prosuti izmišljenu priču (naravno, ja sam tema), a onda biti zadovoljna sobom jer sam nahranila tu gladnu čeljad.. uh, ima toga dosta! ja sam čovjek (žena) koji gušta u milion malih stvari. da ne zaboravim, uživam u Alan Ford-u! naročito kad uz njega jedem sendvič po svom guštu i mrvim na sve strane. zašto pišem ovaj post? pa vjerojatno zato jer me zanimaju vaši gušti i vaše sitnice dragi moji vi.. tko zna, možda neko nekome jednu od njih i ispuni, uljepša dan i sebi i toj osobi..? eh, da sam ja netko.. |
22.02.2008., petak
..
|
jutros su me probudili susjedi. pronašli su frezu koju su izgubili prije sedam dana. bila je pokraj prve mandarine. |
20.02.2008., srijeda
tridesetsedamsanešto..
|
imam fibru, bolesna sam malo.. metiljam se po kući, slušam muziku, čitam, gledam film.. nema nikakvog pritiska i sve mi je nekako sporo, polagano.. dosadno. ali sviđa mi se. u ovom trenutku čak mislim da u životu ne postoji ništa bolje od dosade. u dosadi nema ambicioznosti, nema težine, nema ničega što bi mi moglo na bilo koji način smetati. ustajem i dolazim do cd-ova i kazeta. trenutno svira Zabranjeno pušenje : Fikreta mi trešnje iznijela, a ja se sjetih nekog filma o pticama.. sine mi misao da kad si bolestan otkrivaš toliko albuma za koje nisi ni znao da ih imaš.. jutros sam, recimo, pronašla kazetu od Haustora na kojoj je Šejn i bila oduševljena time. tražim šta ću staviti da svira i igrom slučaja mi pod ruku pada neki stari album od Teške industrije, nacerim se od uha do uha. pobjeda! Gdje ćeš ti, a gdje ću ja kad ova pjesma utihne.. i odlazim u kuhinju skuhati čaj, usput bacim oko na televiziju na kojoj je.. ni ne gledam. glava me polako počinje boljeti. trebala bih svašta nešto, imam posla u gradu, morala bih u dućan, nemam duvana.. ali nekako mi se ne da. nije stvar u tome da nemam vremena, stvar je u tome da mi je ugodno dosadno i ne želim ničim prekinuti tu dosadu.. u dosadi je sve lijepo i pobjede su malene, ali slatke. pobjeda je naći na tv-u program na kojem se događa nešto zanimljivo.. pobjeda je skuhati čaj i sjesti iza kuće.. pobjeda je sjećati se svih divnih ponoćnih šetnji ulicom u koju gledam.. zakašljem se. uzdahnem i puhnem u čaj da ga bar malo rashladim, pa uzmem gutljaj i pomislim kako je ovo definitivno najbolji čaj koji sam ikad probala. Teška industrija me vraća na lik bliske prijateljice i jednu suludu proslavu rođendana od prije nekoliko godina.. vraćam se u dnevni boravak i stavljam nešto potpuno drukčije. Prijatelju, propalice, što ti je propalo lice.. Rambo Amadeus započinje svoje humoriziranje stvarnosti. zašto tražiti težinu u vlastitom životu, kad nam ponekad jednostavno može biti dosadno..? uzimam telefon i nazivam dragu prijateljicu: imaš koji duvan viška? imam, eto me. stavi vodu za kavu! smiješim se.. pobjeda! |
17.02.2008., nedjelja
hej, haj baš nas briga!
|
baš nešto razmišljam kako je sretna ova zemlja, kako je sretan ovaj narod ove sretne zemlje.. pogledajte malo oko sebe, pa ćete vidjeti o čemu govorim. ono najvažnije za svaku zemlju je dosta dobro organizirano - kriminal dakako, i tu nam mnogi mogu zavidjeti i pitati se kako tako jedna mala zemlja ima tako veliki kriminal, a opet tako zakonito skriven da se i ne vidi. kao da ga nema.. a narod sretan. ne radi i sretan. ne prima plaću i sretan. umire sretan.. shoping centri niču iz dana u dan, ne zna se koliko ih ima po kvadratnom kilometru. ogromni kompleksi puni manje vrijednosti, puni svega i svačega, od igle do heroi.. pardon.. do lokomotive. i svi centri, pa i manji dućani, sve puno, krcato svaki dan, u svako doba dana. kupuje se, trpa se u kolica, nosi se, plaća se uglavnom karticama, ali kupuje se. nek' je i minusima, al' nosim sve s police . a još k tomu voze se novi automobiliiiiiii, da ti pamet stane, gomilaju se iz sata u sat, do ljeta doslovce neće biti mjesta za parking.. autocesta, nova, od tko zna koliko milijardi dolara, i još se dograđuje, produžuje.. u kafićima se pije, loče, druži.. ma, divota! bulji se u televizore od najmanje 70 centi (ne smiješ od srama imat manji), o najnovijim modelima mobitela da i ne govorim. sve, svega ima! nema te Amerike, nema te Kanade, Njemačke, Islanda.. da su pametni, svi bi oni emigrirali u ovu sretnu zemlju! baj d vej.. znaš li nekoga da zna nekoga, treba mi posao?? |
14.02.2008., četvrtak
jeste li i vi cool?
|
vjerujem da većina ljudi sad ide na spavanje očekujući s nestrpljenjem sutrašnji dan posvećen ljubavi i markiran imenom izvjesnog sveca.. hm.. kako nemam veze s rečenim, a bogami ni vezu u kojoj se poklanjaju plišane igračke, crvena srca i/ili ini materijalni dokazi vezanosti, hladno ću se praviti cool.. ... evo ga ljudi! doš’o. prije otprilike 40-tak minuta kroz prozor stana upao je rudolf i upitao me jesam li nenormalna. odgovorih mu: ma ne, samo sam cool.. na što mi je on cinično odgovorio: kako ne bi bila cool kad ti nema tko grijati noge. stjerala sam ga u ... i u ruke patetično uzela album s fotografijama. iz albuma u mene bulji nekakav frčkavi, dugokosi.. šutimo nekoliko minuta, a onda me frčkavi upita jesam li se sredila i šta radim. rekoh: cool sam, a on se već na drugoj slici nasmiješi, primjetivši da lažem kao pas. šutke okrenem glavu i zatvorim ga među korice albuma.. bacilo me na razmišljanje.. i da.. uništilo moj cool. otvorit ću sad onaj album i čestitati mu ovaj Dan, a izvjesni svetac ima potpuno pravo da me stjera tamo gdje sam ja njega dok sam još mislila da jesam.. cool. |
10.02.2008., nedjelja
onako..
|
najvažniji nedjeljni trenutak mi je ona sekunda kad odlučim otvoriti oči i probuditi se. to je definitivno jedan od boljih trenutaka u svim nedjeljnim trenucima. onda se okrenem na leđa i razgibavam ruku na kojoj sam čitavu noć ležala u položaju fetusa, u kojem uvijek spavam.. posebno onda kad se vratim kući s feelingom da će mi se utroba raspasti od..... i gledam u strop.. nevjerojatno koliko dugo čovjek može buljiti u strop nedjeljom jutri! toliko misli prolazi glavom! prelistavaš osobe, slike.. pokušavaš oživjeti filmove od sinoć, ali ponekad i nije baš da ti uspijeva. ponekad.. ponekad je unutar tvoje glave poprilično gusta magla i zagubljeni ostaci nečega. ponekad.. sklapam oči, opet.. duboko uzdahnem i protrljam lice, a onda polako ustajem. palim računalo i odlazim u kupatilo. nakon što sam se umila, promatram svoje lice u ogledalu nekoliko trenutaka.. podočnjaci, daju mi nekakav opaki look i to mi se baš sviđa.. odlazim u kuhinju staviti vodu za kavu, navijam muziku da me razbudi.. Limboland, obožavam! još jedna nevjerovatna stvar je koliko dugo treba toj vodi da proključa! a sve što želim tada je zapalit i popit kavu! napokon!! vraćam se u dnevni boravak cupkajući i već u letu palim duvan. smješkam se.. sjedam natrag u svoju stolicu, odlazim na net, srknem onaj prvi gutljaj vrele kave i.. strava mi je! |
04.02.2008., ponedjeljak
i wonder..
|
"..predrasude su majka zla. one imaju svoj humus na kojemu dobro uspijevaju. (…) humus predrasuda u nama je.." zanima me, naime, koliko je teško, moguće, nemoguće, lako ili kako - naći nekog kog ćeš zvati svojim.. dostojanstvo, velikodušnost i nesebičnu ljubav koju bismo svi voljeli posjedovati. imam svakakvih dana. težih, lakših, očajnih.. ali i nasmijanih. živim svaki svoj dan, tjedan, mjesec. susrećem se s nekim, za sada još uvijek problemima, npr. otići s autom na servis, zamjeniti plinsku bocu, promijeniti osigurač.. stvarima o kojima nikad prije nisam niti razmišljala. što god da radila i koliko god da se smijala i dalje ostaje onaj osjećaj tjeskobe i praznine, nedostaje oslonac, netko blizak.. mislim da sam prošla sve faze koje sam trebala proći u nametnutoj situaciji: tugu, ljutnju, mržnju, tupost.. i eto.. glumeći ravnodušnost,onako usput.. pitam se. |
31.01.2008., četvrtak
odričem se odricanja..
|
ej! čega se odričeš molim!? pa korizma će, čega ćeš se odreć ničeg, ne volim ciljana odricanja.. kamo god se okreneš naletiš na revizionistički raspoložene sjene koje uporno žele znati predmet tvog odricanja u nadolazećoj korizmi. to se smatra kao pod obavezno? je li to samo bijedni pokušaj usporedbe sa samima sobom ili tek toliko da ne naprežu mozak? ali ono šta je sigurno je to da su ovakva i slična pitanja rezervirana za dilere tračevima koji svoje nezasićene ralje hrane našim mesom. pogotovo u ova novija vremena kada su sveti sakramenti postali ništa drugo nego krik mode.. bljak voljela bih reći da se odričem cuge, pljuge, pancete, rocka.. ali to su sve stvari koje volim! a ova riječ "Volim" odnosi se na ljubav pa bi bilo suprotno božjim zakonima odreći se ljubavi.. ej! čega se odričete?? |
22.01.2008., utorak
|
zadnji post mi je bio malo u depresiji. a kako pozitivan pogled na stvari može biti samo od pomoći da stvari budu pozitivnije, odlučila sam napisati post koji neće biti u depresiji: život je divan. sunce, zrak, povjetarac, rijeke, kućni ljubimci, morska obala, plaža, ležaljke, suncobrani, ceste, mostovi, gradići s mlinovima i vodopadima, odmarališta i klupe u sjeni hrastova, brežuljci, sunce, zalasci, šum kiše, pahulje snijega, otisci stopala u pijesku, otisci stopala u snijegu, grude, sanjke, ležanje, pogled u nebo, plavo, boje, sjene, noći, satovi, rođendani, pokloni, šum mora, valovi, zvučnici, cigarete, prazne pepeljare, svjetlo monitora, bljeskanje sata na videorekorderu.. palim još jedan duvan.. otpuhujem nekoliko dimova, gledam u ekran i ponavljam ritual. zamišljam povjetarac, grane borova, iglice pod leđima, sunce kroz krošnje, valove, plaže.. kupi mi osmijeh, kupi mi osmijeh.. i dalje gledam u ekran, brojim ovce što preskaču ogradu između malog i velikog mozga ili koje tek trče ukrug. fiju..., na trećoj odustajem. telefon zvoni-sine, jesi se digla? jesam majko, pijem kavu. jesu li dica u školi? jesu majko. hoćeš li navraćat? ne znam majko, vidit ću. malo tišine, pokoja glupost, pozdrav.. hajmo sada opet. zamišljam povjetarac, grane borova, iglice pod leđima, sunce kroz.. ma u tri materine!! 8 sati je ujutro i hladno mi je! jebeš život bez dekice!  zaključak: autorica nije ispunila obećanja i smjernice zadane u uvodnom dijelu. pridržavajući se obećanog tek povremeno i samo u tragovima, ono, zajebala je.. |
16.01.2008., srijeda
ben ti južinu!
|
ako me nitko ne zove osjećam se bez veze, a kad telefon stalno zvoni postajem živčana.. ponekad uopće ne znam iz kojih izvora crpim dobro raspoloženje, osmijeh.. ne znam zašto, ali on skoro nikako ne silazi, ne odmara. nervira me! sve teže uspijevam biti sretna! čini mi se da ludim. nestaje mi zrak. ne znam biti sama, ne smijem biti sama.. ne smijem se ljutiti na vrijeme koje je preda mnom! moram ga samo čvrsto zgrabiti za ruku i ne puštati! moram biti okružena ljudima. da ne mislim. ni na što. križam 2007. napokon!! ne može se vratiti. to je dobro. pada kiša. ne snijeg.  |
03.01.2008., četvrtak
heh..
|
mix depresije, nostalgije i osjećaja entuzijazma.. (bez kombinacije s alkoholom) Može bit da sam potrošio ono malo suza za navodnit dolinu sevdaha I bluesa svit je tužan, tu nikad neće bit pravde za one koji žele samo da žive I rade I ljube, I smiju se svemu ka vicu A ja se pitan ima li smisla pravit dicu Donosit ih na svit di su život I sloboda Ka roba, koju će neki moćnik prodat I ove stare melodije bude memorije Čiste nostalgije, I ne znan šta mi je Stari s bafima, stara s ogromnom trajnom Sestra I ja, cili umazan slajom I sve je daleko I tajno Znan ni onda nije sve bilo bajno, al ditetu sve je sjajno i pari mi se puno lipše I ove kapi kiše ka da šapću: “Nikad više…” Jer sve prolazi, ostaje samo u nama U srcima , u umu, I foto albumu Priča svaka slika, da ne zaboravin nikad Nasmijana lica nekih starih prika Nekih nema više, ostale su sjene Mora bit da je s njima nesta I dio mene Al vrate ga kiše, I vitar s juga Neka stara pisma, nostalgija I tuga. * Nekad se pitan jel tribalo sve baš tako bit pa mislin, tribalo je bit, jer je proklet ovi svit I dobri ljudi uvik izvuku deblji kraj Zato se nadan da postoji I pakal I raj Neki viši sud, Božja pravda Da presudi I kazni svakog onog gada Željnog rata I žednog krvi Al ko je bez grijeha nek baci kamen prvi Ironično zaista, da citira Krista Jedan od onih šta je odgojen u obitelji ateista I to u mraku, u miješanom braku U nekoj dalekoj zemlji, sad je samo u zraku I baš me je tamo donila roda Da ne mrzin I buden pošten, iskren I odan A razliku između zla I dobra Nisan naučija ni od fratra, ni hodže, ni popa A kad su zavladali oni šta su pali s kruške Božji ljudi su blagoslovili puške Janjce slali u smrt, za svoga Boga, jedinoga Za ludilo svoga ideologa kad bijesni mržnja razum nije lijek I ludilo uvik promijeni tijek Povijesti, i ispiše novu krvavu stranu U zemlji seljaka na brdovitom Balkanu. * Zato letin visoko iznad napaćenog tla Daleko od poimanja dobra i zla visoko gore, ka Suncu, u nebesa di se gužvaju poruke SMS-a iz ovog vrimena izlazin van I zaranjan u neki davni, zaboravljeni san Neki bolji dan, pun smija I vica Di su sritni ljudi I njihova dica I gledaju u sutra, ozarena lica Puni nade, u tom svitu pravde Jednakosti, bratstva I slobode U svit ljubavi me misli vode I još uvik virujen da će na ovoj planeti Jednog dana svi ljudi moć živit sretni Razum, ljubav I znanje izgradit će raj I znaj, neće biti ironije za kraj.. 1974.   |
